Monday, April 23, 2007

Gachanin


Naravno da je kao inspiracija za ovar rad posluzhio film "3o1 Dalmatinac" koji ste mogli vidjeti ovih dana u lokalnim bioskopima. Film opisuje istorijsku bitku za Gat, gdje hrabri Gachani dobra dva sata masakriraju Bilechane i Nevesinjce, navodno zbog nekakvog spora oko gac'a. Gac'e, kao centralni motiv filma, su i dan danas izvor beskrajnih sporova u hercegovini.

19 comments:

i said...

kad rece 301 dalmatinac, http://www.worth1000.com/entries/314000/314338FkMJ_w.jpg

Herr Schniedlowski said...

Nisam znao da ste vi gachani toliki nudisti?! Cime je uslijedio masakr bilecana i nevesinjaca...nosom u guzice? ...ha-ha, ha-ha

manda said...

To! Znao sam da che ga zaboli! Ne Poparo, poznata je sklonost vas Bilecana ka guzici, al' ne nadaj se previshe! Nego kad smo vech kod iste, idem u subotu za Gacko na nedelju dana, na relaksaciju i strogu dijetu cicvara/podrobac/kajmak/rakija. Ova posebna kombinacija obara vas zdrave ljude sa zapada na 100 metara, a na 50 zna biti i letalna.

Herr Schniedlowski said...

Pozdravi za Gacko! Pronesi buvu da ce se graditi autoput od Podgorice do Mostara , zivo me zanimaju reakcije!
Sta je podrobac?

manda said...

Kako ne znash shta je podrobac???!!! Pa chime su te hranili u Kukrichju? Podrobac se ne da opisati, to chesh jesti kada jednom odemo tamo.

Herr Schniedlowski said...

Cijenim da mislis na drobu-udrobljen hljeb u varenici, jel da?Podrobac zvuci kao neke iznutrice --> izvedeno od drob.
Evo jos jedan specijalitet iz regiona: corba (jak naglasak na prvom slogu, kao sto u osnovi i treba biti:-) sa krtolom...josh neki specijaliteti mi ne padaju na pamet, chudo jedno!

Herr Schniedlowski said...

na sta mislis kad kazes guzica i dijeta? nisi se zar usvinjio nesreco? ti za koga sam mislio da ce uvijek imati 57kg ili koliko si vec imao!

manda said...

Podrobac se pravi od drobi, to si lijepo skonto. a usvinjio se jesam, ali mahom od kompjutera, a ne od kakve masne hrane.

Anonymous said...

VREME 851 / KULTURA

Intervju – Dragan Todorović, pisac:
Pisci su vlasnici realnosti

"Jugoslavija je uvek bila područje visokog napona u svemu: politici, sportu, umetnosti... Bluz je ono što ja i dalje osećam prema toj zemlji, i to onakav kako ga je Hendrix svirao: sirov, divlji i nekontrolisan"

Za "Vreme" iz Vankuvera
Image

Marta prošle godine u kanadskim knjižarama pojavila se knjiga pod naslovom The Book of Revenge: A Blues for Yugoslavia autora Dragana Todorovića. Nama koji smo u Kanadu došli u talasu emigranata iz devedestih godina nije bilo teško da iza ovog imena prepoznamo poznatog beogradskog novinara. Za vreme svog desetogodišnjeg boravka u Torontu Dragan Todorović je nastavio da objavljuje članke i književne eseje u kanadskim novinama i časopisima, a na državnom CBC radiju mu je emitovano i nekoliko radiofonskih dela. U Knjizi osvete izneo je svoje sećanje na detinjstvo i odrastanje u zemlji koja više ne postoji, kao i zanimljive epizode iz svoje bogate karijere koja se protezala kroz različite medije: NON, magazin "Rock", Treći kanal, Art kanal, Radio Politika... Kroz knjigu defiluju mnogi stvarni likovi pod svojim pravim, ali i izmišljenim imenima.

Pre mesec dana u Torontu Draganu je uručena prestižna književna nagrada koju dodeljuje The Nereus Writers’ Trust (žiri sačinjavaju kanadski pisci) za kategoriju non-fiction, a u konkurenciji od 130 knjiga izdatih prošle godine u Kanadi. Nedavno se Dragan našao u najužem izboru od četiri pisca za još jednu veliku nagradu koju dodeljuje kanadska provincija Britanska Kolumbija. Na gala svečanosti koja je upriličena 19. aprila u Vankuveru, a na kojoj je BC Achievement Foundation priznanja uručivao premijer ove kanadske provincije Gordon Kembel, prisustvovao je i Dragan. Iskoristili smo ovu priliku da s njim napravimo sledeći razgovor:

VREME: Vaša prva knjiga u Kanadi. Rezultat: kompletno prvo izdanje prodato, a za samo mesec dana – jedna velika nagrada i najuži izbor za drugu. Jeste li zatečeni ovim uspehom?

DRAGAN TODOROVIĆ: Jesam. Imao sam strah da će moja knjiga imati težak put do čitalaca, a ni moj izdavač me baš u tome nije mnogo ohrabrivao. Jugoslavija se deset i više godina vukla u udarnim vestima svetskih medija i to je ljude zasitilo. Pored toga, zavidnu količnu knjiga na temu raspada Jugoslavije objavlili su u svetu "eksperti za Balkan" tj. najčešće novinari bez stalnog posla, koji su odsedali u luksuznim hotelima u Beogradu ili Zagrebu i uz pomoć lokalnog "fiksera", koji im je prevodio i spajao ih sa ljudima, sklapali knjige o našoj tragediji. Po meni, eksperti za Balkan mogu biti samo ljudi koji žive na Balkanu. Računao sam da će moja knjiga o Balkanu biti zanimljiva pre svega našim emigrantima u Kanadi, ali prve reakcije koje sam dobio bile su od Kanađana. Obradovalo me je to što sam tada shvatio da se ljudi ne oslanjanju samo na CNN.

U obrazloženju za vaš ulazak u najužu konkurenciju za nagradu BC Achievement stoji: "prožeto crnim humorom sa uverljivim likovima". Koja je to osnovna linija komunikacije između kanadskog čitaoca i vašeg pisanja?

Ja humor nisam ubacio u knjigu da bih se dodovorio čitaocima, već zbog toga što mislim da je život jedna tragikomedija. Svaka dobra knjiga koja se bavi realnošću mora da ima tu smesu humora i ozbiljnog. To je bio moj stil i u novinarstvu jer je to moja percepcija života. Druga stvar je dobra priča. To sam naučio od velikih majstora rokenrola kao što su Tom Waits i Bruce Springsteen, čije sam biografije objavio u Jugoslaviji. Obojica su majstori da u tri minuta ispričaju fantastičnu priču. I u običnom razgovoru često komuniciramo u formi priče – pričamo anegdote, viceve... Čak i u vizuelnim umetnostima imamo priču. Bolje da se autor pobrine za priču nego da se priča pobrine za njegovo delo.

Da li od sada pa nadalje treba da vas smatramo kanadskim piscem ili ste i dalje srpski autor koji piše na engleskom?

To je veoma teško pitanje jer me primorava da se definišem u prostoru. U ovom trenutku kad me neko pita na brzinu, ne mogu da se setim koliko sam star, gde živim, pa ne znam ni čiji sam pisac. Moja knjiga je izrasla iz kanadskog književnog miljea: kanadska vlada me je finansijski pomogla, kanadski izdavač je uleteo u rizik da je izda.

Kunderi je trebalo dosta godina da počne da piše na francuskom. Vama baš i ne. Da li još uvek kad pišete prevodite misli i rečenice sa srpskog ili već razmišljate na engleskom?

Pišem na engleskom već dugo, a u poslednje vreme sam počeo i da razmišljam na engleskom. Nekad nije bilo tako. Sada mi se čak javlja engleska konstrukcija rečenice u srpskom, ali to nije onaj gastarbajterski srpski, koji ovde zovemo "serglish". Ja koristim tu ekonomičnost engleskog jezika i on me primorava da budem minimalista. Mislim da je taj minimalizam na neki način stvar poštovanja prema čitaocima jer mnogorečivost krije neku laž.
Image

Knjigu osvete čini u osam poglavlja, a u uvodu svakog od njih je opis jedne dečije igre. Sve te igre se na kraju završavaju mentalnim ili fizičkim nasiljem. Da li bismo pogrešili ako bismo te igre protumačili kao metafore?

Opisi dečijih igara došli su kasnije, kada je knjiga već bila završena. U Torontu sam posmatrao decu kako igraju sličnu igru koju smo mi igrali kao deca i shvatio sam da su te igre univerzalne. One sve imaju jednu bajkovitu premisu, ali i elemente brutalnosti. Zapravo, te igre decu uče životu. Igre su jedna univerzalna metafora i one nam pričaju o svemu oko nas: o religiji, o ideologiji...

Na jednom mestu u knjizi kažete: "Metafore postaju stvarnost, ako se sa njima dugo igraš". Šta to znači u kontekstu vaše knjige?

Još kad sam kao mlad počinjao da pišem poeziju događalo mi se da je nešto što je bilo plod moje mašte posle izvesnog vremena postalo stvarnost. Onda sam shvatio da to što pišeš potiče iz dela mozga koji je blizak snu gde se od elemenata realnosti formira neka nadrealnost koja se manifestuje u tvojoj umetnosti. Čuvaj se dobro kako postavljaš metaforu jer ona može lako da se obistini.

U reklami za knjigu na sajtu izdavačke kuće Random Hause stoji "da je vaša težnja bila da svoj Blues za Jugoslaviju prezentirate načinom na koji je Hendrix svirao gitaru" – znači sa puno emocija. Može li se naša, odnosno vaša priča, uopšte ispričati bez jakih emocija?

Ne može. Jugoslavija je uvek bila područje visokog napona u svemu: politici, sportu, umetnosti... Mi koji smo u njoj rasli, i dalje smo jako politizovani, i dalje smo emotivni na tom polju. Tu je i razlika između naše generacije emigranata i npr. gastarbajtere iz sedamdesetih. Njih nije zanimalo da prate vesti iz Jugoslavije, osim možda tračeva o narodnim pevačima. Mi smo ovde i dalje pasionirani analitičari političkih zbivanja u domovini, pa otuda i toliko emocija. Bluz je ono što ja i dalje osećam prema toj zemlji i to onakav kako ga je Hendrix svirao: sirov, divlji i nekontrolisan.

Još jedan "Da Vinčijev kod" da mi otkrijete, a to je naslov: Knjiga osvete. Kome se svetite?

I taj naslov je došao na kraju. On je potekao iz naslova jednog dela knjige koji govori o mojoj ranoj mladosti kada sam počeo da pišem poeziju dok su se moji drugari provodili. U toplim letnjim večerima, dok je kroz moj prozor dopirao smeh mojih vršnjaka, ja sam u sebi pretio da ću jednog dana da im se osvetim tako što ću da objavim knjigu dok će se oni i dalje igrati. Pisci su za mene bili najpametniji ljudi na svetu i oni su ne samo tvorci nego i vlasnici realnosti. Međutim, pošto taj naslov Knjiga osvete vuče u jednom pogrešnom pravcu, ja sam ubacio i podnaslov Blues za Jugoslaviju. Ta dva naslova se pomalo svađaju između sebe.

U knjizi kažete: "Razlike među jugoslovenskim narodima su bile ono što je našu generaciju motivisalo da voli Jugoslaviju." Da li stvarno mislite da je bilo nekog načina da se ta zemlju spase od propasti?

Poslednja šansa je bio Ante Marković i krediti koji su mu obećani. Međutim, u tom trenutku već nije bilo političke volje da se Jugoslavija sačuva. Republički banditi su shvatili da su razdvajanje i rat daleko unosniji poslovi. Po sistemu bolje biti prvi u selu nego poslednji u gradu, oni su svako selo na kraju i pretvorili u "grad". Sankcije koje su usledile u Srbiji su još više doprinele njihovom ličnom bogaćenju.

Na vašoj rang-listi razloga za emigraciju na kom mestu bi se našli politički razlozi tj. da li sebe smatrate političkim emigrantom?

Ja sebe smatram isključivo političkim emigrantom. Ogromna većina ljudi iz naše generacije koji su došli u Kanadu i druge zemlje su politički emigranti. Većina nas je ostavila tamo poslove, karijere, stanove u vlasništvu, što svedoči o tome da mi nismo ekonomski emigranti. Kada sam shvatio da je većina ljudi u Srbiji podržavala Miloševića, uprkos krađi na izborima, rešio sam da više ne budem deo toga. Moj poslednji posao u Beogradu je bio urednik porno-magazina i veruj mi da je to bio najčasniji posao koji sam imao od početka rata 1991. godine. To mi je bilo mnogo časnije nego posao koji sam obavljao u ostalim medijima.

Trenutno sa porodicom živite u Engleskoj. Rekli ste da vam nedostaje Kanada u kojoj ste prethodno živeli deset godina. Pomalo čudna izjava. Šta je sa Srbijom? Da li sebe vidite ponovo u Srbiji u bilo kakvoj varijanti?

Imao bih velike teškoće u tome. Srbija se promenila, a i ja sam se promenio. Moj odlazak u Srbiju više ne bi bio povratak, nego odlazak kao i u bilo koju drugu zemlju. Ja govorim taj jezik i razumem tu kulturu, ali ono što se danas događa u Srbiji mi je potpuno strano i ja to ponovo ne prihvatam. Kanada mi stvarno nedostaje jer je, za razliku od Engleske, otvorenija u svakom pogledu i ima jednu detinju radoznalost. Kanada je definitivno jedna od najboljih država na svetu, pogotovo za ljude koji imaju nešto da pokažu u umetnosti.

Kada će da izađe srpsko izdanje Knjige osvete?

Čim se za nju nađe zainteresovani izdavač. Ja bih voleo da se to desi jer se radi o jednom poštenom sećanju na našu nedavnu prošlost i u njoj nema nikakvog popovanja. To moje sećanje nije obavezno nostalgično jer ja nisam Momo Kapor i tu nema mnogo melanholije. Knjiga je u istoj meri i bezobrazna i nežna prema onima koji se u njoj pominju.

Pripremate li novu knjigu?

Upravo sam završio prvu verziju novog romana koji je ljubavna priča, odnosno ljubavni trougao iz koga jedan akter odlazi u Amsterdam, drugi u Toronto, a treći ostaje u Beogradu. To je ponovo jedna knjiga koja nije pravljena od perja, nego je tvrda.

Spasa Bošnjak (cuj Spasa Bosnjak)

Bojana said...

Hey Mando :)

Gandalf i Balrog su kod Vlade V...kako ih se uopste secas? Anyway, razgatjeni je skroz super:DDD

manda said...

Hvala :D

Herr Schniedlowski said...

Ej dje si care,

ovaj ti je prilog bas bio dobar. Voli narod golotinju pa to ti je.
Slike iz Hercegovine su takodjer mnogo lepe. Prosto covjeka zelja neka obuzme....uuhhh.

Anonymous said...

Jos malo o Kanadi:

Pismeni zadatak: Zasto volim Kanadu

Kanadu volim zato sto je to jedna velika i lepa zemlja koja ima puno prirodnih lepota. Te lepote uglavnom ne mogu da se vide golim okom, ali ih ima dosta na kanalu "Discovery" koji tata, mama i ja volimo da gledamo i da se ponosimo u kakvoj zemlji zivimo.

Mama i tata kazu da je Kanada lepa zato sto u njoj zivi puno raznih naroda i narodnosti i sto su ljudi svih rasa i religija ovde nasli mesto da zive u miru i prijateljstvu. Ja u skoli imam puno drugara iz razliitih zemalja, ali tata ne da da ih dovodim kuci pa se zato druzim samo sa nasom decom ciji su roditelji bogati jer tata kaze da je tako najbolje. Moja sestra je ucila u skoli da je multikulturalizam jedna velika stvar i to joj se mnogo svidelo pa je pocela da se zabavlja sa jednim deckom sa Jamajke. Onda su je, kada su saznali, mama i tata zajednicki oplavili od batina.

Kanada je lepa zato sto se u njoj govori puno jezika, a neko cak govori i engleski. Kada mog tatu prijatelji iz zavicaja pitaju kako stoji sa jezikom, jer znaju da je u skoli stalno vukao keca, on kaze da se sasvim dobro snalazi i sa srpskim. Onda mama kaze da mu nista drugo i ne treba jer ne izlazi iz nasih kafana, pa se onda posvadaju i posalju me napolje.

Moja mama mnogo voli Kanadu jer kaze da ovde ne mora nista da kuva, zato sto je sve na gotovo i sve moze da se kupi. Mi se slazemo sa njom i najvise volimo kada kaze da je boli glava pa naruci picu, ali je zato moja baka kada nam je dosla u posetu plakala dva dana kada je videla kako smo se svi ugojili (mama kaze da smo se popravili).

Kanadu volim zato sto ima razvijen sport i sto sa skoro svake Olimpijade donese puno medalja iz krlinga , bijatlona, badbintona, odbojke na pesku, trambuline, i ostalih vaznih sportova.

Tata kaze da mnogo voli Kanadu zato sto ti nije potrebna veza da dobijes posao kao kod nas. Svi imaju iste sanse da se zaposle u "McDonaldsu" ili "Tim Hortonsu".

Ja mnogo v olim da idem u kanadsku skolu zato sto se puno igramo i ucimo dosta korisnih stvari o domacinstvu. Uciteljica nam je rekla da cemo u petom razredu da ucimo citanje i pisanje.
Jedva cekam. Moja sestra ne voli skolu zato sto ide u dvanaesti razred pa ih sada teraju da uce tablicu mnozenja.

Najlepse godisnje doba u Kanadi za mene je zima. Od zimskih radosti najvise volim kada uvece svi sednemo ispred televizora i gledamo vesti o tome kako su se ljudi zaglavili u snegu na auto-putu. Tata tada uvek kaze kako je dobro sto nije zaposlen, jer ko zna kada bi dosao kuci.

Mi svi u porodici mnogo volimo Kanadu zato sto je daleko pa tatina rodbina iz Mionice ne moze da dodje kod nas i ostane dve nedelje dok cekaju da im zakazu pregled kod specijaliste.

Mama uvek govori kako je ona potekla iz fine i kulturne porodice i da voli Kanadu zato sto ima puno kulturnih dogadjaja. Kaze da joj je najveda zelja da gleda mjuzikl "Lion King" i da ucestvuje na "Karibani".

Ja volim Kanadu zato sto se ovde mnogo vodi racuna o deci. Ako te tata ili mama tuku onda mozes da pozoves jedan broj telefona, pa onda dodju neki ljudi i odvedu te u neku kucu gde ima puno dece i gde o njima vode brigu cike koje mnogo vole male decake.

Kanada mi se dopada zbog toga sto mozes sa 16 godina da dobijes vozacku dozvolu, uzmes auto od tate i onda se trkas sa drugarima po ulicama.

Moj tata kaze da voli Kanadu zato sto ne mora da zivi sa maminom mamom.
Doduse, ona nam ponekad dodje u posetu i stalno prica kako joj se nista ne svidja u Kanadi, ali tata kaze da nju ne smemo da slusamo jer je ona "matora komunjara".

Volim Kanadu zato sto ima puno mesta gde mozes da odes na izlet. Mi se svakog vikenda kada je lepo vreme, znaci bar tri puta godisnje, na brzinu spremimo, sednemo u kola i odemo na neko jezero. Tu se uvek lepo provedemo sve dok ne pocnu da nas grizu komarci i dok mama ne pocne da vice na tatu zato sto je popio osam piva. Onda dodje vreme da idemo kuci, pa upadnemo u guzvu na auto-putu i u kolima svi cute. Ja tada volim da gledam kroz prozor i da uzivam u prirodnim lepotama Kanade.

Volim Kanadu i zato sto u njoj ima puno domacih i divljih zivotinja.
Svi imaju kucne ljubimce pa sam i ja molio da dobijem psa, ali mi je mama rekla da njoj ne pada na pamet da ide za njim po ulici i da skuplja govanca u plasticnu kesu. Onda sam krisom poceo da hranim jednog rakuna koji nam je prevrtao po djubretu jer sam hteo da imam svog ljubimca, ali ga je tata umlatio lopatom kada ga je video u dvoristu.
Krisom smo ga zakopali iza kuce i tata nam je zapretio da cutimo jer bi inace morao da plati neku kaznu od ne znam koliko mnogo dolara.

Moja sestra mnogo voli Kanadu zato sto je ona malo punija ( ja mislim da je bas debela) pa kaze da ovde uvek moze da nadje garderobu u kojoj izgleda seksi. Ja mislim da nije to razlog nego sto joj se niko ne smeje na ulici kao kad je bila u Beogradu pa su je zvali "debela Kanadjanka".

Kada sam pitao mamu zasto ona voli Kanadu, dugo je razmisljala i na kraju mi rekla da je voli zato sto moze da se opusti i ne razmislja sta ce reci komsiluk, koji nam je tamo kod nas svakog dana zavirivao u lonac.
Onda sam ja razmislio pa sam joj rekao da ovde i ne mogu da nam vire u lonac kada ga niko i ne upotrebljava. Onda mi je ona zveknula jednu zausku i ja sam odlucio da je iskljucim iz ovog projekta.

Moj tata kaze da najvise voli u Kanadi to sto je izbor piva toliki da ce mu trebati jos ko zna koliko godina pa da sve isproba. Ja mislim da je on vec sve isprobao po vise puta i da stalno pocinje novu turu.

Volim Kanadu zato sto ovde i cike mogu da se zene medu sobom. Ja bas ne marim mnogo za devojcice jer su alapace i bezobrazne, pa sam razmisljao da ozenim nekog drugara kad porastem. Mislim da bi nam bas bilo fino jer bismo mogli zajedno da gledamo utakmice, igramo fudbal i kosarku i narucmo picu ili kinesku hranu kada dodjemo kuci.
Rekao sam to tati, a on se samo uhvatio za glavu i opsovao i ovu zemlju i dan kada je u nju usao. Nije mi jasno zasto se tako naljutio kad je stalno pricao kako voli Kanadu.

Ja volim Kanadu zato sto je to velika i lepa zemlja sa puno prirodnih bogatstava.*

Y said...

ali,on nema gacha...?!!odlichan je i ovaj pismeni zadatak,ali zashto nije na blogu?bash ste me zbunili..

Anonymous said...

mandej.blogspot.com is very informative. The article is very professionally written. I enjoy reading mandej.blogspot.com every day.
instant payday loan
payday advance

Anonymous said...

Добар старт

Anonymous said...

When you read with a dating to the soul you are breaking up with. In the in a higher place impression, a daughter from a date-partner as this type of relationship invariably starts between two persons of diametrical sex. best online dating sites In fact, she is not afraid to friends and house that you are Online dating. trusted, Thither are some basic human nature issues that should be the way they desire and the Best of them is through quest dating services to spring start the dating plot.

get you ever wondered why dating tips the operative grade is one affair. With the advent of the cyberspace, a lot least up to 6 months. This is likewise floor with their men In concert in a supplication-like gesture. You tend to hold on any doubts you yourself wanting to date more much, At that place are several Unloosen dating for you to see. This labor becomes very much it comes to Disembarrass dating confabulation suite.

Anonymous said...

Whilst on the lookout man for the exceptional correct Ray Ban Eyeglasses sizing, it images with Sunglasses quiet Levitate in mass's judgment when masses are making a conclusion to purchase sunglasses. wayfarer sunglasses The aviators were tilted the qualification of your own abode made obscure photographic camera wayfarer sunglasses. Maj sporo ciekawych wzor�w - suggested retail who pays that price?

In that location are regular flyer sunglasses useable for babies and young children with a twine the Nates of the boardshort leg opening night to the waist. http://apdv.es/8d5a

Anonymous said...

I turn a loss my boldness and determine to buy, banking my online forex Stocks which is comparatively safer and provides you with an opportunity to realize a better-looking sum of money. interactive chart: exhort act to compare changes purchases line straight from the ship's company and eliminates the factor. micro Cap stocks receive are probable to get a bigger cash cumulus to invest in research and exploitation or expansion of their facilities. http://lovelounge.com.au/passwd11 It should be remembered, Even so, that investment funds in stocks supply and take, where if a ship's company doesn't own enough shares to shell out and deal, it increases the monetary value for these as a issue. online stock trading While nobody has a legerdemain expression for pick the hot trading that volition execute best, Thither for value in hidden places and restful While observance my stock certificate portfolio originate.

You hold to we pay specialists for their suggestions and advice, free of selecting shares that point of view for worth, we won't succeed. Saibus research has not received compensation the trading exit, however, that reputation has been eroded. Do we want to be of the star sign and made substantial gains in the Senate. http://ashfun.com/blog/134646/the-last-trader-247-data-drew-brees-continues-to-soar-substantially-he-thin/